Svjetski dan pješačenja

   

Svjetki dan pješačenja, pod motom – vratimo se prirodi – još jedan je u nizu apela na ljudsku svijest. Izađimo u prirodu, upoznajmo je, družimo se, zavolimo je, čuvajmo je, jer ovo je, bar za sada, jedini planet na kome možemo opstati.

Zagrebački savez za sportsku rekreaciju se od početka pridružio ovoj akciji koristeći se blizinom Medvednice. Organiziramo pješačenje građana do planinarskih domova (pa i autobusni prijevoz za one koji to ne mogu), sportsko-rekreativni i kulturno zabavni program, tombola i bogata ponuda jela i pića po pristupačnim cijenama čine ovu manifestaciju zanimljivom za sve dobne uzraste Zagrepčana.

Manifestacija se u pravilu održava prema TAFISI Međunarodnoj organizaciji Sport za sve“ koja određuje termin obilježavanja Svjetskog dana pješačenja (prva nedjelju u listopadu ).

Poziv je na druženje s prirodom, na njeno ekološko očuvanje.

Ne dopustimo da pohlepa pojedinca uništi naša zajednička „pluća grada“!

 

 

Svjetski dan pješaćenja Godine 1992., u Rio de Janeiru u Brazilu, nakon samita o očuvanju čovjekova okoliša, a na prijedlog TAFISA-e, Međunarodne organizacije ˝Sport za sve˝ i članice Međunarodnog olimpijskog odbora, prva nedjelja u mjesecu listopadu proglašena je Svjetskim danom pješačenja (World walking day).

Ideja je to o povratku čovjeka prirodi njenom ekološkom očuvanju, ali i o potrebi čovjeka za kretanjem kao najjednostavnijem i najsvrsishodnijem obliku očuvanja i unapređenju zdravlja.

Prema zamisli TAFISA-e, treba izvesti što više ljudi u prirodu, djece, odrasle, umirovljenike, cijele obitelji i omogućiti im da se organizirano kreću planinarskim stazama koje će biti prilagođene njihovim tjelesnim mogućnostima. Staze ne bi smjele biti prenaporne, ne bi smjele biti duže od 12 km i moraju pružati apsolutnu sigurnost sudionicima.

 

Zagreb koji leži na obroncima Medvednice, ima idealne uvjete za provedbu ove aktivnosti, pa je Zagrebački savez sportske rekreacije ˝Sport za sve˝ od 1993. godine uspješni organizator ove manifestacije za mnogobrojne Zagrepčane.

Tako Medvednica, ta zagrebačka ljepotica, bar jednom godišnje postane veliki zeleni hram u kome se građani Zagreba zavjetuju na njeno ekološko očuvanje.

Šteta je da mnogi od njih, u sve ostale dane, zaboravljaju na taj zavjet i mirno gledajući različite oblike njene devastacije.

Bilo bi dobro kada se ova aktivnost ne bi svela na samo jedan dan u godini.

Bilo bi dobro kada bi pješačenje postalo svakodnevnom navikom, kada bi druženje s prirodom postalo način i stil života našeg čovjeka, a Svjetski dan pješačenja tek kruna organizacije cjelogodišnje aktivnosti.